Zanimljivosti iz znanja

Dobro došli na moj blog !!

12.02.2012.

Koncept žrtvovanja Piše : Aida Tule

Koncept žrtvovanja

Piše : Aida Tule

Žrtvovanje bilo koje materijalne stvari (novac, hrana, odjeća i sl) je uvijek lakše (linija manjeg otpora) od žrtvovanja svoga JA (ja sam bolji, pametniji, važniji). Lomljenje ega se najbolje postiže ispravnim žrtvovanjem. Na primjer, kad žrtvujemo svoju potrebu da budemo u pravu po svaku cijenu, čak i konflikta sa bliskim drugima, bivamo oslobođeni mentalne zarobljenosti i mučenja da moramo biti u pravu, a povrh svega toga dobijemo priliku da čujemo i naučimo nešto novo.

Psihološka objektivna istina je da svaki čovjek mora na neki način “platiti” da bi u životu stekao određenu spoznaju i iz nje crpio motivaciju za promjenu na bolje. To “plaćanje” je ulaganje maksimalnog napora u ono što činimo kako bi se “probudili”. Taj napor može biti noćno bdijenje nad knjigom, otvoren um u svakoj situaciji, znati vidjeti dobro kad većina vidi zlo, odvojiti vrijeme za one kod kojih nemamo ličnog interesa, oprostiti onima koji nas vrijeđaju....Kurban znači približavanje (od arapskog glagola qarrebe-približiti se) Savršenom kroz eliminaciju naših individualnih nesavršenosti/ranjivosti. U svemu tome je važno samoposmatranje, ključan psihološki proces koji nas uči kako da odredimo koja vrsta žrtve je “moja žrtva”na putu razvijanja svijesti, a koja svakog od nas neminovno čeka. Ibrahimova, a.s. ranjiva tačka je bio njegov dugoočekivani sin Ismail. Individualno pitanje na koje svako mora da odgovori je šta/ko je njegov/njen “Ismail”, odnosno mora pronaći vlastite tačke ranjivosti putem kojih možemo biti ugroženi/ucijenjeni/slomljeni. Kad dođemo do tačke da ispravnim razmišljanjem razumijemo koncept žrtvovanja i svojim djelima to potvrdimo, a svojim bićem osjetimo sve blagodati toga stanja, tek onda materijalni pokloni će biti pokloni zahvalnosti i poštovanja s jedne strane, a aktivan proces usavršavanja naših ličnosti s druge.

Klanje Kurbana je napuštanje vlastite dekadentne zone ugode/komfora i puno više od pukog žrtvovanja životinje. Kurban je smislen tek onda nakon što čovjek definiše svoje vlastite tačke ranjivosti i sputavajuće strahove, i vizualizira ih u toj životinji, čijim klanjem ustvari “kolje” cijelo klupko konfuznih stanja vlastitog uma kojima je data opipljiva forma (ovca, krava, deva). Tako da prinosilac ove simbolične žrtve nakon što odloži nož mora ustati sa osjećajem slobode od svih pomenutih emocionalnih i mentalnih utega.
31.01.2012.

Hipotenuza života* Piše: Edin TuleTRECI DIO

MN: Novi uglovi posmatranja

Trougao tri abrahamske religije sačinjen je od nalegnute katete judaizma, nasuprotne katete kršćanstva i najmlađe i najduže stranice, odnosno hipotenuze islama, čija sveobuhvatna kulturno-civilizacijska površina pokriva sve ono što pokrivaju ujedinjeno obje katete judaizma i kršćanstva. Izračunati sinus (omjer nasuprotne katete i hipotenuze) i kosinus (omjer nalegnute katete i hipotenuze) jednog ovakvog historijskog trougla značilo bi definisati međureligijske odnose u savremenom civilizacijskom prostoru, pravovremeno detektovati pravac prostiranja političkih talasa i izmjeriti frekvencije osciliranja pozitivnih i negativnih emocija u isprepletenom intercivlizacijskom prostoru ispresjecanom naizmjeničnim političkim strujanjima.
 
Tri svete geografske tačke unutar islamskog civilizacijskog kruga tvore sveti geometrijsko-geografski trougao (Mekka – Medina – Kuds/Jeruzalem) unutar koga, uprkos stogodišnjoj društveno-političkoj vatri na kojoj se krčkaju neizbrušene misli i osjećaji izvaranog i izmorenog življa, koje sprege stranih sila i domaćih veleizdajnika nastoje eutanazirati, nikako da proključaju erupcije društveno-političkih revolucija. Zato katalizatore neophodnih revolucija koje će uzeti mjesta u trećem milenijumu treba tražiti po novim elastičnijim hipotenuzama koje nisu opterećene mentalitetima zarobljenim u prošle okoštale paradigme.
 
Trigonometrijske funkcije nam mogu pomoći razumjeti ugao posmatranja bogataša koji se boji doseljavanja novih bogataša svježe uzdignutih iz redova srednje radničke klase u njegov neposredni komšiluk. Tu nam sinus i kosinus mogu plastično predočiti spiralu sprege kapitalista i političara, nosioce identičnog ideološkog DNK koji naručenim državnim zakonima sabotiraju rast manjih poduzetnika. Poput mikrobiološkog gledišta po kojem od vrste ugla pod kojim se vezuju hidrogen/vodik i oksigen/kisik unutar molekule DNK ovisi vrsta energije koju stvara ta molekula, ideološka trigonometrija podrazumijeva identičnu preciznost. Praktične trigonometrijske funkcije nam mogu pomoći u razumijevanju jedinstvene perspektive Muhammeda Alija iz bokserskog ugla, koja je preslikana na širi društveno-politički prostor van ringa u kojem je Muhammed Ali odvažno prkosio cijeloj američkoj vladi po istoj hipotenuzi istkanoj od plesa leptira i napada ose po kojoj se u ringu odlučno suprostavljao svojim individualnim protivnicima.
 
Trigonometrijske funkcije mogu pomoći djevojci da prodre u srž mladića koji joj se udvara ukoliko definiše da li joj prilazi iz ugla odgovornog supruga koji je spreman da joj ponudi maratonsku ljubav; da li joj prilazi iz ugla nevoljnika kome je potrebno rame za plakanje/razgovor; ili prepoznaje tangentu napaljenog tinejdžera zainteresovanog samo za njeni sveti trougao. Uporednim mjerenjem odnosa hipotenuze naspram kateta dolazi do potpunog rasvjetljavanja cijele površine pomenutog trougla zajedno sa vrlo preciznim mjerenjem vrste, oštrine, tuposti, nivoa zatvorenosti ili otvorenosti uglova posmataranja i putanje određene realnosti (u ovom slučaju djevojke).
 
Trigonometrijske funkcije mogu pomoći u planiranju budućnosti i predviđanju razvoja raznih civilizacijskih procesa ukoliko nalegnutom katetom definišemo prošlost, nasuprotnom katetom sadašnjost, jasno se ukazuju obrisi hipotenuze po kojoj treba tražiti izvorišta prilika, saradnje ili neizbježnih nedaća za koje se treba pripremiti u cilju ostavljanja jasnog traga u prostoru koji ćemo uskoro napustiti (diferencijalna geometrija).
 
Matematika, odnosno trigonometrijske funkcije nam mogu pomoći da razumijemo porodični kutak u kome smo se obreli rođenjem ukoliko definišemo: da li nam se, na primjer, otac obraća iz ugla roditelja koji brine; da li nam se obraća iz ugla srednjovječnog muškarca minimaliste zaraženog bezbrojnim životnim strahovima; ili nam se obraća iz ugla, na primjer, inženjera koji ima jako zapostavljenu desnu moždanu hemisferu. Dolazeći do odgovora na pitanja koliko su ti identiteti u ličnosti našeg roditelja udaljeni, oštri, tupi, pravi ili zakrivljeni, oslobađamo se okova najdubljih indoktrinacija.
 
Pokoreni poglavica Geronimo, koji je trigonometriju vidio samo u uglu ispaljivanja strijele iz svog indijanskog luka, pitao se: „Zašto je Jedan Bog dozvolio Blijedolikima da nam uzmu zemlju?!“, zaključujući kako tajnu tog preokreta nitko ne zna jer je njemu kao Indijancu koji je vjekovima živio na „američkom tlu“ u skladu sa prirodom, neshvatljivo da gramzivi evropski recidivi izbrišu jednu civilizaciju i izgrade novu na njihovim kostima.

31.01.2012.

Hipotenuza života* Piše: Edin Tule DRUGI DIO

MN: Matematički salto
EDIN TULE DRUGI DIO TEKSTA "HIPETENUZA ZIVOTA"

Matematičari vole reći, sasvim ispravno, kako je matematika gimnastika uma, baš kao što i teolozi često ponavljaju da islam nudi rješenje za sve životne probleme. Međutim, prvi rijetko kada izvedu matematičku špagu ili neki matematički salto putem kojeg bi dokazali da su uspjeli iz znanja matematike iscrpiti elemente životne vitalnosti i okretnosti, dok drugi svu živost Islamskog vjerozakona piju kroz uske slamke vlastitih interesa, prenoseći kroz te slamke drhtavicu vlastitih ruku na život tkivo koje vapi za rastom.
 
Vodeći starijeg sina na rentgensko snimanje pluća, u mimohodu između čekaonice i ordinacije nehtijuću sam načuo razgovor između jedne prehlađene srednjoškolke i njene bake, kojoj se ova djevojka pravdala riječima: „U ponedjeljak imam francuski, njemački i engleski, i kao da to nije dovoljno, još i test iz matematike. Zar će mi ikada trebati sinus i kosinus i kao da ću doći u situaciju da u prodavnici ikad kažem dajte mi sinus narandži i kosinus mesa!?“
Gdje počinje, a gdje završava lanac svih onih matematičkih „stručnjaka“ koji su u svijesti ove mlade osobe uspjeli fascinantnu trigonometriju svesti na tako mizerne grane? Tko je uništio u ovoj mladoj gimnazijalki istraživački duh? Kako je u njenoj svijesti došlo do sužavanja matematičkih mjernih jedinica na potrebe stomaka i ubjeđenja da je može usrećiti samo ono što se mjeri centimetrima, kilogramima ili kvadratima? Tko je propustio ubijediti cijelu jednu generaciji da školovanje i bavljenje naukom ne smije biti radi zadovoljenja osnovnih fizioloških potreba, nego zbog uzvišenog adrenalina i uzbuđenja koje donosi nenadmašivo intelektualno ushićenje?
 
Ukoliko, u cilju razumijevanja praktične životne upotrebljivosti matematičkih funkcija, raščlanimo poznato geometrijsko pravilo po kojem je kvadrat iznad hipotenuze, kao najduže stranice jednog pravougaonog trougla kojeg tvore dvije manje stranice (katete), jednak zbiru kvadrata iznad pomenutih kateta, dolazimo do najpoznatijih trigonometrijskih funkcija - sinusa i kosinusa - koje se bave odnosima između kateta i hipotenuze unutar jednog trougla. Drugim riječima, katete svojim postavljanjem rađaju treću, tj. novu vrijednost koja je nazvana hipotenuzom, a svaki čovjek je na ovom svijetu, neovisno od profesije, da pravi nove vrijednosti ujedinjenjem već raspoloživih. Muškarac i žena, poput dvaju kateta, stupaju u brak i tvore pravi kutak iz kojeg se rađaju nove vrijednosti, tj. djeca (koja su projekcija njihovih ne/kultivisanih želja) po hipotenuzi njihovog života. Ukoliko trougao srca, duše i uma postavimo na način da je pravi ugao u srcu iz kojeg se jedna kateta penje vertikalno do uma, dok se druga kateta prostire horizontalno ispred nas prema spoljnom svijetu dužinom naših vlastitih dometa, iz ugla uma rađa se hipotenuza duše koja prolazi kroz tačke očiju prostirući se prema novim horizontima na kojima osoba aktivnog uma istražuje nove dimenzije života, da bi se u konačnici spojila sa krajnjom točkom nalegnute katete srca. Ukoliko ugao koji počinje iz srca nije prav uprkos vertikalnoj kateti, horizontalna kateta se pruža prema zemlji tako da hipotenuza te osobe završava u pravcu potrošačke korpe kao glavnog mjerila životnih interesovanja čijom (ne)popunjenošću možemo mjeriti osciliranje emocije sreće kod iste.Drugim riječima, ukoliko je kateta srca previše nalegla, povući će za sobom i katetu uma, a oči duše će da se spuste po već uslovljenoj hipotenuzi do prizemnih stvari i životni moto takve osobe će moći stati u slogan: „Kupujem, dakle postojim.“ Tako da je imperativ katetu srca držati postojanom i uspravnom da bi iz ugla uma kroz oči mogli vidjeti najudaljenije horizonte i živjeti po paroli: „Istražujem, dakle postojim!“

31.01.2012.

Piše: Edin Tule PRVI DIO

N: Hipotenuza života*
 
Piše: Edin Tule PRVI DIO

Uspješni biznismen i naučnik, Nu'man b. Sabit Ebu Hanifa (u. 767), nije dozvoljavao stagnaciju islamske misli protiv čije eutanazije se borio aktivnim istraživanjima. U tu svrhu razvija i koncept hipotetičkog fikha (fiqh el-iftiradijj), koji je nastao kao rezultat brainstorminga sa svojim učenicima kroz bavljenja zamišljenim, apstraktnim, tj. još uvijek nepostojećim životnim situacijama za koje su kolektivno iznalazili najpreciznija rješenja. Tako je, na primjer, jedna od hipoteza u interaktivnoj radionici hipotetičkog fikha bila vezana za određivanje pravca kible visoko na nebu, vizionarski naslućujući ljudsko ovladavanje dimenzijama nebeskog prostora. Na vrlo sličan način, iz stabala drugih naučnih disciplina nastale su nove vitalne grane koje su umrežavanjem sa drugim tvorile raskošnu krošnju naučnog života, nudeći čovječanstvu strukturu kroz mirise, hlad i plodove istog tog stabla. Tako je geometrija kao grana matematike nastala iz potrebe za mjerenjem zemlje (grčki geo – zemlja, metron – mjera), odnosno udovoljavanjem najosnovnijih matematičkih potreba poljoprivrednika. Razvojem matematike kroz predane umove neumornih istraživača uvijek spremnih da se kvalitetno igraju i eksperimentišu, geometrija počinje da se bavi zamišljenim, apstraktnim situacijama kroz novu granu geometrije, tj. trigonometriju (grčki trigonon – trougao, metron – mjera), koja se bavi utvrđivanjem visina, uglova posmatranja, otkrivanjem novih dimenzija i distanci unutar konkretnog prostora nekog trougla. Kao i proračunom optimalnih putanja da se stigne do cilja (put čovjeka do Mjeseca i natrag je čista trigonometrija), a proces saznavanja i sticanja znanja je uzbudljivo putovanje kroz nekad mukotrpan, vrlo težak i izazovan labirint putanja.
 
Pravljenjem hipoteza u domenu vizionarski apstraktnog, ljudski um je od pamtivijeka dolazio do novih talasa zaraznog intelektualnog ushićenja koji bi ga nosio do vrhunaca sreće oba svijeta. Samo ushićenje i sreća, pri spoznaji novoga, dovoljna je satisfakcija za svakog mislećeg stvora, ne govoreći o praktičnoj koristi za ljudski rod. Neumorni entuzijazam Ebu Hanife iščupao je Islamsko pravo iz ruku čuvara stagnacije njegovog vremena trasirajući tu disciplinu u novim pravcima razvoja, koji bivaju zaustavljani od strane ne posvećenih i neprosvećenih umova raznih generacija bolno suženih interesovanja i svijesti koji su Islamsko pravo, na primjer, vidjeli samo u dimenzijama vlastitog hljeba. Slično je i sa drugim disciplinama.
 

18.12.2011.

Fascinantna slika nerođenog djeteta koje se zahvalilo doktoru na spašenom životu!

Fascinantna slika nerođenog djeteta koje se zahvalilo doktoru na spašenom životu!

Na slici je 21 tjedan staro nerođeno dijete po imenu Samuel Alexander Armas, koje je operirao kirurg Josip Bruner. Bebi je dijagnosticirana spina bifida koju nebi preživjela ukoliko bi se izvadila iz majčine utrobe. Majka bebe Samuela je medicinska sestra u Atlanti i odlučila se za dr. Brunerov izuzetan kirurški zahvat koji se obavlja dok je beba još uvijek u maternici.

Tijekom postupka liječnik vadi maternicu iz utrobe i čini mali rez kroz kojeg napravi operativni zahvat na djetetu. Nakon uspješno završene operacije na Samuelu, mali čovjek dosegao je svoju malenu ručicu i čvrsto uhvatio doktora za prst. Dr. Bruner je ostao prestravljen i rekao je kako nikad nije doživio emotivniji trenutak.

Majka malog Samuela plakala je danima kada je vidjela sliku. Samuel je rođen u savršenom zdravlju.


Izvor: http://www.znanost.com/clanak/fascinantna-slika-nerodenog-djeteta-koje-se-zahvalilo-doktoru-na-spasenom-zivotu/#ixzz1gt7dv7vF
27.11.2011.

Do istinske promjene jedino je moguće doći u nama, ne na ulicama

Svi ovi prosvjedi o kojima svakodnevno možemo čitati i slušati u većini medija, jesu upravo ona reakcija koja je bila priželjkivana, i naravno detaljno i pomno isplanirana od strane iluminata.

99% ili nešto manje ljudi na ovoj planeti, nije svijesno, ne zna da je manipulirano, ili drugim riječima, sa 99% ljudi moguće je manipulirati skoro na bezbroj načina. Ljudi koji nisu svjesni da se njima manipulira, nemaju izbor, jer njihov izbor je moguć samo unutar kruga (dogmi, uvjerenja, vjerovanja, …) manipulacija, odnosno stvarnosti koja im je nametnuta. Kako očekivati od roba koji vjeruje da je slobodan, da će se suprotstaviti ropstvu? Gledano očima roba, sloboda je kaos, a kaos je strah. Strah je ne imanje izbora. 99% ljudi nema izbor, odnosno biraju ono što su naučeni, što im okovi straha omogućavaju da biraju. Strah je ne znanje, a mi ne možemo učiniti izbor o nečemu o čemu ništa ne znamo. Ukoliko ne znamo što je sloboda i živimo u strahu od slobode jer je percipiramo kao kaos, kako birati slobodu? Ukoliko ne znamo da smo robovi, kako se osloboditi okova ropstva?

Tek kada postanemo svjesni da smo manipulirani, da živimo kao robovi dogmi, uvjerenja, vjerovanja, laži, odnosno strahova, iluzija, tek tada možemo učiniti izbor koji će nas osloboditi zatvorskih zidova. Strah je ono što nas drži unutar zidova, što čini zidove, ono što nam ne dozvoljava da vidimo istinu, ono što nam ne dozvoljava da idemo vlastitim putem, putem istine, suprotnim putem od većine ljudi.

Današnji mentalitet ljudi jest da u koliko nisi za, onda si protiv, u koliko nisi naš, onda si njihov, ukoliko vjeruješ onda znaš, u koliko znaš, onda je to istina, u koliko je to istina, onda je sve suprotno toj istini (vjerovanju) laž. No vjerovati, nije znati, već ne znati, a neznanje je strah, a strah je život u iluziji, odnosno ne imanje izbora. “Saznajte istinu, i istina će vas osloboditi” Istina je znanje, znanje je biti svjestan beskonačne mogućnosti. Kako je neznanje istodobno i ne imanje izbora, tako je znanje svijest o mogućnosti izbora, izbora da idemo vlastitim, drukčijim putem, putem istine, putem slobode, jednakosti, ravnopravnosti i ljubavi.

Ovaj svijet, način na koji živimo, nemoguće je promijeniti boreći se protiv njega, jer time ga samo jačamo. Borba protiv sustava, bilo državnoga ili pak globalnog, daje za pravo samom sustavu zauzimanje pozicije samoobrane. Ili drugim riječima, u koliko je netko konstantno napadan, ugrožavan, u današnjem sustavu dozvoljeno mu je koristiti policijsku zaštitu, oružje, vojsku itd., kako bi se obranio. Gledano sa pozicije država, odnosno s pozicije ugrožavanja današnjeg svjetskog poretka, odgovor na ugrozu, napad, kao čin samoobrane, mogao bi biti u uspostavljanju Novog Svjetskog Poretka.

Prosvjedi diljem svijeta su reakcija na financijsku krizu koja je i sa tom svrhom stvorena. Sve dublja kriza znači sve više prosvjeda, odnosno sve veći pritisak na današnji svjetski poredak. Globalna kriza, ugroza, traži i globalno rješenje, samoobranu u obliku centralizacije moći, formiranja jedne svjetske vojske, …, odnosno Novog Svjetskog Poretka. 99% manipuliranih a koji vjeruju da to nisu, mogli bi razmišljati upravo na ovakav način, i naravno stati na stranu samih manipulatora, odnosno sustava i one koji prosvjeduju prozvati krivcima za sve teže stanje u svijetu.

Kako je glupom skoro pa nemoguće objasniti da je glup, pošto je glup, tako je i izmanipuliranoj osobi skoro pa nemoguće objasniti da je manipulirana. 99% ljudi još uvijek živi u izmanipuliranoj iluzornoj stvarnosti u kojoj je ljubav bol, u kojoj je rat borba za mir, u stvarnosti u kojoj biti poslušan znači biti primjerom drugima, sposoban, u stvarnosti u kojoj se sreća nalazi u posjedovanju određenih stvari, a ne u nama samima, u stvarnosti u kojoj je strah pokretač čitavoga društva, bilo da se radi o strahu od siromaštva, strahu od ismijavanja, izrugivanja, strahu od različitosti, strahu od neuspjeha, strahu od ne ispunjavanja nametnutih nam normi, strahu od Božje kazne, …itd. Sve dok je strah ono što tjera ljude na ulice, sve dok je strah motor, pokretač prosvjeda, revolucija, strah će biti i krajnja manifestacija.

Moramo shvatiti da danas ljudi samo žele redovitu dozu iluzije (droge) koja im je sve više uskraćena od strane samih tvorca iluzija. Svi znamo da je ovisnik u određenom trenutku spreman učiniti sve kako bih dobio svoju dozu bezbrižnosti, zadovoljstva, ne shvačajući kako je upravo njegova ovisnost prepreka da bih bio bezbrižan i zadovoljan. No, što ako ovo društvo čini 99% ovisnika? Uskrati li se ovom društvu redovita doza mogućnosti ispunjavanja normi, iluzija (sreće, bogatstva, raskoši, posjedovanja…), u određenom trenutku isto to društvo prihvatit će sve kako bi dobilo dozu iluzornoga zadovoljstva i osjećaja sigurnosti, prihvatit će čak i Novi Svjetski Poredak.

Ovo društvo je društvo ovisnika, kompletan sustav baziran je, funkcionira na principu ovisnosti.

Svaki način manipuliranja čovjekom, bilo da se radi o medijima, religijama, školstvu, GMO-u, cjepivima, umjetnom sladilu, … u krajnosti je usmjeren na kočenje duhovnog razvoja, napretka čovjeka.

Rješenje postoji, a to rješenje se nalazi na duhovnoj razini. Način na koji se stvari mijenjaju, jest da se promijenimo iznutra, da budemo promijena koju želimo vidjeti u svijetu.  Kada vidimo da se svijet mijenja na bolje, to se ustvari mijenjamo mi sami.

Oslobodimo se iluzija (ovisnosti) i uistinu promijenimo svijet!

http://2012-transformacijasvijesti.com/manipulacije/do-istinske-promjene-jedino-je-moguce-doci-u-nama-ne-na-ulicama/

27.11.2011.

Vi Niste vaše Misli

Život se odvija u sadašnjosti. A koliko samo često dopuštamo našoj sadašnjosti da nam izmakne, dopuštajući vremenu da proleti kraj nas, neprimijećeno i neuhvaćeno, rasipamo dragocjene sekunde našeg života kad brinemo o budućnosti i razmišljamo o tome što je bilo u prošlosti. “Živimo u svijetu koji uvelike doprinosi našoj mentalnoj razjedinjenosti, raspršenju, neusklađenosti sa svijetom”, kaže budistički učenjak B. Alan Wallace. Uvijek smo nečim zauzeti, i dopuštamo si premalo vremena za prakticiranje mirnoće i smirenosti.
Kada smo na poslu, sanjarimo o tome da smo na odmoru; na odmoru, brinemo o nakupljenom poslu koji nas čeka kad se vratimo s odmora. Zamaramo se opsesivnim sjećanjima iz prošlosti ili se uzrujavamo s onim što će se dogoditi, ili neće, u budućnosti. Ne cijenimo sadašnjost jer naši “majmunski umovi”, kako ih zovu budisti, skaču od jedne misli na drugu – kao majmuni koji se vješaju od stabla do stabla.
Većina ljudi ne razmišlja svjesno. Umjesto toga, misli kontroliraju nas. “Uobičajene misli prolaze kroz naš um kao zaglušujući slap”, piše Jon Kabat-Zinn, biomedicinski znanstvenik koji je uveo pojam meditacije u mainstream medicinu. U cilju da zadobijemo više kontrole nad našim umovima i našim životima, da pronađemo taj osjećaj ravnoteže koji nam izmiče, moramo na trenutak iskoračiti iz bujice, napraviti stanku, i, kako kaže Kabat-Zinn, “odmoriti se u tišini – prestati činiti i usredotočiti se na samo bivanje. ”
Trebamo živjeti više u ovom trenutku. Življenje u trenutku – pomnost – je stanje aktivne, otvorene, namjerne pažnje usmjerene na sadašnjost. Postajući pomnim, shvaćate da vi niste svoje misli, te postajete promatrač svojih misli iz trenutka u trenutak bez da ih osuđujete. Prakticirati pomnost znači prihvaćati svoje misli onakvima kakve jesu, ne prianjati uz njih, ali ih ni odbacivati. Na taj način, umjesto da vaš život da proleti kraj vas bez da ga proživite, probuđujete iskustvo življenja.
Kultiviranje takve neosuđujuće svjesnosti sadašnjeg trenutka pruža niz pogodnosti. Pomnost smanjuje stres, pojačava funkcioniranje imunološkog sustava, smanjuje kronične bolove, snižava krvni tlak, te pomaže pacijentima da se lakše nose s bolestima kao što je rak. Provedemo li nekoliko minuta dnevno aktivno usredotočujući se na život u trenutku ublažavamo stres i smanjujemo rizik od srčanih bolesti. Pomnost može čak i usporiti progresiju HIV-a.
Pomni ljudi su sretniji, živahniji, suosjećajniji, i sigurniji u sebe. Oni imaju više samopouzdanja i prihvaćaju svoje slabosti. Utemeljenje svijesti u ovdje i sada smanjuje razne vrste impulzivnosti i reaktivnosti koje su temelj depresija, prejedanja i problema s koncentracijom. Pomni ljudi mogu prihvatiti negativan odgovor bez osjećaja ugroženosti. Manje se svađaju sa svojim partnerima, ljubazniji su i pristupačniji, u vezi ne zauzimaju samo obrambeni stav. Kao rezultat toga, pomni parovi imaju skladniji odnos.
Pomnost je u korijenu budizma, daoizma, mnogih američkih domorodačkih tradicija, te naravno yoge. To je razlog zašto je Thoreau otišao na jezero Walden, to je ono o čemu su Emerson i Whitman pisali u svojim esejima i pjesmama.
“Svatko se slaže da je važno živjeti u trenutku, ali problem je kako”, kaže Ellen Langer, psihologinja na Harvardu i autorica knjige ‘Mindlessness’. “Kad ljudi nisu u trenutku, oni nisu tamo da bi znali da oni nisu tamo.” Da bi se prevazišao ovaj refleks smetenosti i probudilo iskustvo sadašnjosti potrebna je ustrajnost i vježba.

Živjeti u trenutku uključuje dubok paradoks: ne možete se služiti njegovim prednostima. To je zato što očekivanje nagrade pokreće razmišljanje orijentirano prema budućnosti, koje ruši cijeli proces. Umjesto toga, samo treba vjerovati da će nagrade doći. Postoje mnogi načini vježbanja pomnosti – i u korijenu svakog je paradoks. Ironično, otpuštanje onog što želite je jedini način da ga dobijete. Evo i nekoliko trikova koji bi vam u tome mogli pomoći.

1: Kako biste poboljšali izvedbu, prestanite razmišljati o njoj (ne-samosvijest).

Nikad se nisam osjećao ugodno na plesnom podiju. Moj pokreti mi se čine čudni. Čini mi se da me ljudi osuđuju. Ja nikad ne znam što bih učinio s rukama. Želim se opustiti, ali ne mogu, jer znam da sam izgledam smiješno.
“Otpustite se, nitko vas ne promatra,” ljudi uvijek kažu. “Svatko je previše zauzet brinući se o sebi.” Pa zašto onda uvijek sljedećeg dana ismijavaju moje plesne korake?
Plesni svijet ima izraz za ljude poput mene: “apsolutni početnik.” To je razlog zašto je moja učiteljica plesa, Jessica Hayden, vlasnica plesnog studija Shockra na Manhattanu, počela učenje tako da me je posjela na klupu i pustila da mi stopala lupkaju ritam po podu, dok je Jay-Z svirao u pozadini. Proveli smo ostatak sata radeći “izolacije”- pokrečući samo naša ramena, rebra, ili bokove – gradeći “svijest o tijelu.”
Ali čak i važnije nego svijest o tijelu, kaže J. Hayden, je svjesnost sadašnjeg trenutka. “Budite baš ovdje baš sada!” govorila bi ona. “Samo se opustite i prepustite ovom trenutku.”

To je prvi paradoks života u trenutku: Previše razmišljanja o onome što radite zapravo pogoršava to što radite. Ako ste u situaciji koja vas čini zabrinutim – trebate održati govor, upoznati se sa strancem, plesati – fokusiranje na vašu zabrinutost teži povećanju tjeskobe. “Kada kažem, ‘budite ovdje sa mnom sada’, ne mislim da mislima odlutate ili da previše mozgate o tome – umjesto toga, slijedite moje energije, moje kretanje”, kaže Hayden. “Fokusirajte se manje na to što se događa u vašem umu i više na ono što se događa u sobi, manje na vaše mentalno brbljanje, a više na sebe kao dio nečega”. Da bi se bilo najviše nalik sebi, trebalo mi je da se usredotočim na stvari izvan sebe, poput glazbe ili ljudi oko mene.
‘Pomnost zamagljuje granicu između sebe i drugih’, objašnjava Michael Kernis, psiholog na Sveučilištu Georgia. “Kad su pomni, veća je vjerojatno da će se ljudi doživjeti kao dio čovječanstva, kao dio većeg svemira.” To je razlog zašto vrlo pomni ljudi, kao naprimjer budistički redovnici govore o bivanju “jednoga sa svime”.
Smanjenjem samosvijesti, pomnost vam omogućuje da svjedočite prolazećoj drami osjećaja, društvenih pritisaka, pa čak i da vas ocjenjuju i potcjenjuju, a da ne uzimate njihova mišljenja osobno, objašnjavaju Richard Ryan i K.W. Brown sa Sveučilišta Rochester. Kad se usredotočite na svoje neposredno iskustvo bez da mu pridajete samopuzdanje, neugodni događaji kao što je društveno odbacivanje – ili ismijavanje vašeg plesa od strane vaših tzv. prijatelja izgledaju manje opasni.
Usredotočenje na sadašnji trenutak vas tjera i da prestanete previše razmišljati. “Biti prisutan u sadašnjosti oduzima nešto od tog samovrednovanja i gubljenja u vlastitom umu – a um je mjesto gdje pravimo krive procjene koje nam kasnije dođu glave”, kaže Stephen Schueller, psiholog na pensilvanijskom Sveučilištu. Umjesto zapinjanja u mislima i zabrinutosti, možete se samo (o)pustiti.

2: Da biste izbjegli brinuti se o budućnosti, usredotočite se na sadašnjost (savoring).

U svojim memoarima ‘Eat, Pray, Love’ Elizabeth Gilbert piše o prijateljici koja, kad god ugleda prekrasno mjesto, skoro panično viče: “Ovdje je tako lijepo! Želim se vratiti ovamo jednog dana!” “Potrebne su sve moje snage uvjeravanja”, piše Gilbert, “da ju pokušam uvjeriti da je već ovdje.”
<!–[if !supportLineBreakNewLine]–>
<!–[endif]–>

Često smo na takav način zarobljeni u mislima o budućnosti ili prošlosti da zaboravljamo iskusiti, a kamoli uživati, u onome što se događa upravo sada. Pijući kavu mislimo: “Nije dobra kao ona od prošlog tjedna” Kad jedemo keks mislimo: “Nadam se da mi neće ponestati keksa.”
Umjesto toga, uživajte u onome što radite u sadašnjem trenutku – ono što psiholozi nazivaju savoring (eng. uživanje u okusu hrane; uživanje u trenutnom osjećaju-prim.prev.).”To može biti jedenje omiljene hrane, tuširanje, ili izležavanje na suncu. ‘Možete uživati u trenutku kada uživate u glazbi”, objašnjava Sonja Lyubomirsky, psiholog na kalifornijskom sveučilištu Riverside i autorica knjige ‘The How of Hapiness’. “Obično to uključuje vaša osjetila.”

Kada su ispitanici u Schuellerovoj studiji uzeli nekoliko minuta svaki dan da aktivno uživaju u nečemu što su obično radili ‘na brzinu’ – jedenje obroka, pijenje čaja, pješačenje do autobusne stanice – počeli su doživljavati više radosti, sreće, i ostalih pozitivnih emocija, a manje depresivnih simptoma.

Zašto življenje u trenutku ne čini ljude sretnijima – ne samo u trenutku kad se čokolada rastapa na našem jeziku – već dugotrajno? Zato jer se većina negativnih misli odnosi na prošlost ili budućnost. Kao što je Mark Twain rekao, “Imao sam mnogo velikih problema, ali većina ih se nikad nije dogodila.” Posebna karakteristika depresije i anksioznosti je iščekivanje nesreće – briga o nečemu što se nije dogodilo i što se možda uopće neće ni dogoditi. Zabrinutost, u svojoj osnovi, znači razmišljanje o budućnosti, no ako podignete sebe u svjesnost sadašnjeg trenutka, brige se tope.
Druga strana zabrinutosti je preispitivanje, razmišljanje o događajima iz prošlosti. I opet, ako se usredotočite na sadašnjost, preispitivanje prestaje. Proces savoring-a vas tjera u sadašnjost, tako da ne možete brinuti o stvarima koje ne postoje.

3: Ako želite budućnost sa svojim značajnim drugima, uselite se u sadašnjost (dišite).

Živjeti svjesno uz naglašenu budnost ima snažan utjecaj na međuljudske odnose. Pomnost zapravo zaštićuje ljude od agresivnih impulsa, kažu Whitney Heppner i Michael Kernis na Sveučilištu Georgia. U studiji koju su proveli, svakoj promatranoj osobi bilo je rečeno da su drugi ispitanici formirali grupu – u kojoj su glasovali o tome da li bi joj se promatrana osoba mogla pridružiti. Pet minuta kasnije, eksperimentator je objavio rezultate – ili je ispitanik dobio najmanji broj glasova i bio odbijen ili je bio prihvaćen. Prije samog testiranja, polovica ispitanika je  podvrgnuta vježbi u pomnosti u kojoj je svaki polako jeo grožđicu, uživajući polako u njenom okusu i obliku i fokusiranju na svaki osjećaj jedenja grožđice.
Kasnije, u sklopu onoga što su mislili da je odvojeni eksperiment, ispitanici su imali priliku iskazati bolnu eksploziju vikanja prema drugoj osobi. Među ispitanicima koji nisu jeli grožđice, oni kojima je bilo rečeno da ih je odbila grupa postali su agresivni prema drugima, iskazujući duge i bolne uzvike, bez provokacija. Načeti društvenim odbacivanjem, istresli su se na druge ljude.
No, onima koji su jeli grožđice, nije bilo važno da li su bili odbijeni ili prihvaćeni. Bili su smireni i opirali su se nanošenju bola drugima, baš poput onih koji su bili prihvaćeni od grupe.

Kako vas bivanje u trenutku čini manje agresivna? “Pomnost smanjuje angažman ega”, objašnjava Kernis. “Tako je manje vjerojatno da će ljudi povezati svoje samopoštovanje s događajima i više vjerojatno da će se događaji vidjeti u pravoj, trenutnoj vrijednosti.” Pomnost također tjera ljude da se osjećaju više povezani s drugim ljudima – to je taj empatični osjećaj “jednog sa svemirom.”
Pomnost potiče svijest o tome kako se interpretira i reagira na ono što se događa u vašem umu. To povećava razmak između emocionalnog impulsa i reakcije, čime ćete moći učiniti ono što budisti zovu prepoznavanje iskre koja prethodi plamenu. Fokusiranje na sadašnjost ponovno uključuje vaš um tako da možete odgovoriti promišljeno, a ne automatski. Umjesto izletavanja u srdžbi, povlačenja u strahu, ili bezumnog ugađanja prolaznoj žudnji, dobivate priliku reći za sebe: “Ovo je emocija koju osjećam. Kako bih trebao odgovoriti?”
Pomnost povećava samokontrolu; kad vas ne smetaju prijetnje na vaše samopoštovanje, bolje ste u mogućnosti regulirati svoje ponašanje. To je druga ironija: Više prebivanja u vlastitom umu ima snažan učinak na vaše interakcije s drugim ljudima.

Naravno, kad ‘zaiskri’ u odnosima s vašim značajnim drugima, nije baš praktično iskrasti se van i uživati u grožđicama. No, postoji jednostavna vježba koju možete raditi bilo gdje, bilo kada – vježba koja potiče pomnost: Disanje. Ne postoji bolji način da se dovedete u sadašnji trenutak nego da se usredotočite na svoje disanje. Time što stavljate vašu svjesnost u ono što se događa upravo sada, sami sebe gurate u sadašnji trenutak. Usredotočenost na dah je za mnoge omiljeni način okretanju prema sadašnjosti – ne zato jer dah ima nekakve čarobne moći, već zato što je uvijek tu uz vas.

4: Da bi iskoristili vrijeme na najbolji način, izgubite osjećaj prolaza vremena (flow).

Možda najpotpuniji način života u trenutku je stanje potpune obuzetosti nečim koje psiholozi nazivaju flow (eng. protok, tok, tijek, prim.prev.). Flow se događa kada ste tako zadubljeni u određenu aktivnost da gubite pojam o svemu što se događa oko vas. Flow utjelovljuje prividni paradoks: Kako možete živjeti u trenutku, ako niste ni svjesni trenutka? Dubina angažmana vas snažno upija, držeći pozornost tako usredotočenu da nikakvo ometanje ne može prodrijeti. Toliko snažno se usredotočujete  na ono što radite da niste svjesni prolaska vremena. Sati prolaze, a da vi to uopće ne primjećujete.

Flow je teško dostižno stanje. Kao i kod zaljubljenosti ili spavanja, ne možete samo tako ući u njega – sve što možete učiniti je postaviti pozornicu, stvorivši optimalne uvjete da se ono dogodi.
Prvi uvjet za flow je postaviti cilj koji je izazov, ali ne i neostvariv – nešto zbog čega morate rasporediti svoje resurse i namučiti se da bi to postigli. Zadatak bi trebao biti usklađen s vašim mogućnostima – ne tako težak da osjetite stres, ali niti tako jednostavan da ćete vam biti dosadno. Kada ste u protoku (flow-u), svi cilindri vašeg motora rade da bi odgovorili na izazov.
Da biste postavili pozornicu za flow, ciljevi trebaju biti jasno definirani, tako da ćete uvijek znati svoj sljedeći korak. “To može biti sviranje sljedećeg takta glazbe u notnom zapisu, ili nalaženje sljedećeg uporišta ako ste alpinist, ili okretanje sljedeće stranice, ako čitamo dobar roman”, kaže Mihaly Csikszentmihalyi, psiholog koji je prvi definirao koncept flow-a. “U isto vrijeme, vi na neki način predviđate.”
Isto tako, treba postaviti zadatak na takav način da primite izravne i neposredne povratne informacije; sa svojim očitim uspjesima i neuspjesima, vi neprimjetno možete prilagoditi svoje ponašanje. Penjač na planini odmah zna da li ima siguran oslonac; pijanist odmah zna kada je odsvirao pogrešnu notu.

Što se više sužuje vaša pažnja, vaša samosvijest isparava. Osjećate se kao da se vaša svijest stapa s aktivnošću koju obavljate. Možete osjetiti osjećaj osobnog majstorstva nad situacijom, a aktivnost je sama po sebi nagrađena jer, iako je zadatak težak, osjećamo kao da djelujemo bez ikakvog napora.

5: Ako vas nešto vas muči, posvetiti se tome je bolje, nego to zanemarivati (prihvaćanje).

Svi imamo teškoće u našim životima, bilo da je u pitanju bivša ljubav do koje nam je još stalo, buka pneumatske bušilice s ulice, ili iznenadni val tjeskobe netom prije govora kojeg trebamo održati. Ako im dozvolimo, uzroci iritacija nas odvraćaju od uživanja u životu. Paradoksalno, očigledno rješenje problema – fokusiranje na problem u cilju borbe protiv njega, te nadvladanje problema – često čini još gore, tvrdi Stephen Hayes, psiholog na Sveučilištu u Nevadi.

Kad ga suočimo s boli, um posjeduje prirodnu sklonost da je izbjegne – odupirajući se neugodnim mislima, osjećajima i senzacijama. Kad se suočimo s gubitkom ljubavi, na primjer, borimo se s osjećajima ‘slomljenog srca’. Kako bivamo starijima, grozničavo radimo na tome da povratimo našu mladost. Kada sjedimo u zubarskoj stolici čekajući bolno vađenje zuba, želimo biti bilo gdje nego tamo. No u mnogim slučajevima, negativni osjećaji i situacije ne mogu se izbjeći – odupirati im se samo povećava bol.
Problem je što nemamo samo primarne emocije, nego i sekundarne – emocije o drugim emocijama. Nađemo se u stresnoj situaciji, a zatim mislimo, “Voljela bih da nisam toliko pod stresom.” Primarna emocija je stres zbog opterećenja na poslu. Sekundarna emocija je osjećaj, “Mrzim što sam pod stresom.”
Ne mora biti tako. Rješenje je prihvaćanje – pustiti osjećaju neka bude tu. To jest, biti otvoren načinu na koji stvari jesu u svakom trenutku – ne pokušavajući manipulirati ili promijeniti iskustvo, bez da ga osuđujemo, zadržavamo, ili odbacujemo. Sadašnji trenutak može biti samo takav kakav je. Težnja da ga promijenimo samo frustrira i iscrpljuje. Prihvaćanje vas oslobađa ove nepotrebne dodatne patnje.
Pretpostavimo da ste upravo prekinuli s vašom djevojkom ili mladićem, slomljena ste srca, preplavljuju vas osjećaji tuge i čežnje. Možete se pokušati boriti protiv tih osjećaja, otprilike govoreći: “Mrzim što se ovako osjećam; moram se nekako riješiti ovih osjećaja.” No, fokusirajući se na bol – tužni ste zbog toga što ste tužni – samo produžujete svoju tugu. Činite si uslugu prihvaćajući svoje osjećaje, ako umjesto toga kažete sebi: “Upravo sam doživio prekid. Osjećaji gubitka su normalni i prirodni. U redu je da se osjećam ovako.”

Prihvaćanje neugodnih osjećaja ne znači da nemate ciljeve za budućnost. To samo znači da ćete prihvatiti da su neke stvari izvan vaše kontrole. Tuga, stres, bol ili ljutnja postoje, bez obzira sviđalo se to vama ili ne. Bolje je prihvatiti osjećaje takve kakvi jesu.
Prihvaćanje isto tako ne znači da vam se mora sviđati ono što se događa. “Prihvaćanje sadašnjeg trenutka nema nikakve veze s rezignacijom”, piše Kabat-Zinn. “Prihvaćanje vam ne govori što treba učiniti. Što se događa sljedeće, što izaberete učiniti; to mora doći iz vašeg razumijevanja ovog trenutka.”
Ako osjećate tjeskobu, na primjer, možete prihvatiti osjećaj, označiti ga kao tjeskobu – tada obratite pozornost na nešto drugo umjesto toga. Možete promatrati svoje misli, percepcije i emocije koje prolaze kroz vaš um ne bivajući uvučeni u njih. Misli su samo misli. Ne morate im vjerovati i ne morate raditi ono što vam one kažu.

6: Znaj da ne znaš (angažman).

Vjerojatno ste doživjeli iskustvo vožnje autocestom prilikom koje odjednom shvatite da ste bez svjesnog sjećanja o prethodnih 15 minuta vožnje. Možda ste čak i propustili svoj izlaz. Vi ste jednostavno ‘odlutali’; bili ste negdje drugdje i, kao da ste se iznenada probudili za volanom. Ili vam se možda to događa kada čitate knjigu: “Znam da sam pročitao ovu stranicu, ali nemam pojma što je pisalo.”

Ovi ‘autopilot’ trenuci su ono što Ellen Langer s Harvardskog Sveučilišta zove bez-svjesnost (eng. izraz mindlessness je novoizmišljena riječ; u slobodnom prijevodu neprisutnost uma, ne-umnost, ne-pomnost, ne-svjesnost, op.prev.) – vrijeme kad ste toliko zadubljeni u svoje misli da niste svjesni svojeg sadašnjeg iskustva. Kao rezultat toga, život prolazi kraj vas bez da ste toga svjesni. Najbolji način da se izbjegnu takva pomračenja svijesti, kaže Langer, je razviti naviku primjećivanja uvijek novih stvari – u kojoj god situaciji se nalazili. Taj proces stvara angažman u sadašnjem trenutku i otvara niz drugih pogodnosti. Uočavanje novih stvari nepogrešivo vas postavlja u ovdje i sada.

Postajemo bezsvjesni, Langer objašnjava, jer jednom kad mislimo da znamo nešto, prestajemo obraćati pozornost na to. Prolazimo svoj put na posao svakog jutra kao zamagljen jer smo istim putem prošli stotinu puta prije. Ali ako pogledamo svijet sa svježim očima, vidimo da je svaki put skoro sve drugačije  – svjetla na zgradama, lica ljudi, čak i naše senzacije i osjećaji koje doživljavamo na putu. Primjećivanje novih stvari obogaćuje svaki trenutak sa novom, svježom kakvoćom. Ovo se ponekad naziva “početnički um.”
Stjecanjem navike uočavanja novih stvari, kaže Langer, mi prepoznajemo da se svijet zapravo stalno mijenja. Mi u stvari ne znamo kakav će okus imati današnji espresso ili kako će se današnji put na posao promijeniti – ili barem nismo sigurni u to.

Orkestar glazbenika koji dobije zadatak da svoju glazbu ovaj put izvede na drukčiji način ne samo da uživa u svojoj izvedbi, nego publika zapravo preferira ovakve izvedbe. “Kada smo u ovom trenutku, čineći ga novim, to ostavlja otisak u glazbi koju sviramo, u djelima koje pišemo, u umjetnosti koju stvaramo, u svemu što radimo”, kaže Langer. “Jednom kad shvatite da ne znate stvari koje ste oduvijek uzimali zdravo za gotovo, izaći ćete van iz svoje kuće potpuno drugačije. Tada to postaje avantura u primjećivanju – što više primjećujete, to više vidite.” I osjećate više uzbuđenja.

Nemojte Samo Nešto Raditi, Sjednite Tamo

Za živjeti potpuno pomnjiv život potrebno je mnogo truda. Ali sama pomnost je lagana. “Ljudi si postave za cilj biti pomni sljedećih 20 minuta ili dva tjedna, pa onda misle da je pomnost teška zato jer imaju krivi kriterij,” kaže Jay Winner, kalifornijski obiteljski liječnik i autor knjige ‘Take the Stress Out of Your Life’. “Ispravan kriterij je samo ovaj trenutak.”

Pomnost je jedina namjerna, sustavna aktivnost kojom se ne pokušava unaprijediti samog sebe ili nekamo stići, objašnjava Kabat-Zinn. To je jednostavno metoda shvaćanja toga gdje već jeste. Ovo rezimira jedna karikatura iz New Yorkera: Dva redovnika sjede jedan uz drugoga, meditirajući. Mlađi upitno pogleda starijeg, na što ovaj odgovara: “Ništa se više neće dogoditi. To je to.”

Možete postati svjesni svakog trenutka samo obraćajući pozornost na svoje neposredno iskustvo. Možete to učiniti upravo sada. Što se događa ovog trenutka? Mislite o sebi kao vječnom svjedoku, i samo promatrajte trenutak. Što vidite, čujete, mirišete? Nije bitno kakav je osjećaj – ugodan ili neugodan, dobar ili loš – samo budite s njim jer je to ono što je sada, ne osuđujte ga. A ako primjetite da vaš um odluta, vratite ga natrag. Dovoljno je reći za sebe: “Sad. Sad. Sad.”

Evo najosnovnijeg paradoksa od svih: pomnost nije cilj, jer ciljevi su u budućnosti, ali morate postaviti namjeru obraćanja pozornosti na ono što se događa u sadašnjem trenutku. Dok čitate riječi tiskane na ovoj stranici, dok vaše oči razlikuju crne znakove na bijelom papiru, dok osjećate gravitaciju koja vas drži na planetu, probudite se. Postanite svjesni da ste živi. I dišite. Dok udišete svoj sljedeći dah, usredotočite se na podizanje vašeg abdomena prilikom udaha, pa strujanju topline kroz svoje nosnice prilikom izdaha. Ako ste svjesni tog osjećaja upravo sada, dok ovo čitate, živite u trenutku. Ništa se više neće dogoditi. To nije cilj, odredište. To je to. Već ste tamo.

Prevedeno sa:

http://www.psychologytoday.com/articles/index.php?term=20081027-000001&page=1

24.11.2011.

Ako je vjerovati psihoterapeutu Bradu Blantonu govorenje istine je krucijalni temelj za psihološko zdravlje svakog pojedinca

Ako je vjerovati psihoterapeutu Bradu Blantonu govorenje istine je krucijalni temelj za psihološko zdravlje svakog pojedinca

Iako svi ponekad barem malo iskrivljuju istinu, ako je vjerovati psihoterapeutu  Bradu Blantonu, pokretaču takozvanog 'pokreta radikalne iskrenosti', govorenje istine je krucijalni temelj za psihološko zdravlje svakog pojedinca na osnovu kojeg možemo itekako poboljšati svoje živote.

Laži, smatra Blanton, ostavljaju 'emotivne mrlje' na našim vezama. Zato bi se umjesto skrivanja istine trebalo koncentrirati na izražavanje 'svih misli i emocija, čak i bijesa, očaja i ostalih negativnih osjećaja', tvrdi Blanton.

´Slatke male laži´ koristimo svakodnevno

Ništa manje negativna prema lažima je sociologinja Bella DePaulo, autorica knjige  Behind The Door Of Deceit, koja tvrdi kako svaki puta kada lažemo iskusimo 'određeni nivo stresa'. Unatoč tome, tvrdi kako svi barem jednom dnevno koristimo 'slatke male laži' koje, barem tako smatramo, upotrebljavamo iz dobrote, odnosno kako ne bismo nekoga povrijedili.

Osim tih 'bijelih laži' često se poseže za malo većim iskrivljavanjima istine, posebno kada je riječ o izgledu, a sve u želji kako bi se nekome predstavili u što boljem svijetu. Tako je istraživanje Sveučilišta Virginia pokazalo kako muškarci u prosjeku tijekom izlaska van upotrijebe minimalno osam laži.

24.11.2011.

išina je carstvo izgubljenih ljudskih glasova. Tišina je zapravo jedini način da se istinski razgovara s ljudima. Tako se traže i nalaze izgubljeni ljudski glasovi, kao umorni konji u nekoj pustopoljini, koji se udruže da bi putovali zajedno.

Tišina je carstvo izgubljenih ljudskih glasova. Tišina je zapravo jedini način da se istinski razgovara s ljudima. Tako se traže i nalaze izgubljeni ljudski glasovi, kao umorni konji u nekoj pustopoljini, koji se udruže da bi putovali zajedno.

21.08.2011.

Mladi ljudi u BiH stjecaju znanje kako bi znali raditi i kako bi znali zivjeti kad ne rade.

Mladi ljudi u BiH stjecaju znanje kako bi znali raditi i kako bi znali zivjet kad ne rade.


Stariji postovi

Zanimljivosti iz znanja
<< 02/2012 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
26272829

MOJI LINKOVI
PRIJATELJSTVO !!











MOJI FAVORITI
Jedinstvena Bosna i Hercegovina
Čekajući...
UvijekSlugaNikadGospodar
KRIMINAL U VLASTI
Obasjaj tamu
There were grief and ruins...
No Lokum is Rahat here
Gracias a la Vida
Inalcanzable como estrella.
look little Alice, this isn't Wonderland
TULASI
hadzinica
U urbanoj sahari života
xxss.
Ptice doletješe
Ja ću te čekati.. sjeti se obećanja.
Fildžan viška
TA-HA
Leteci Holandjanin
žena zna
IN MEMORIAM DENIS GARAGIC
Iskreno Vaša
GORNJA PUHARSKA
RODNA GRUDA
Mhm A-ha Oh Yeah Da-da
You're intoxicated by my very presence
Priče o umoru
VASTU -- USKLAĐIVANJE ŽIVOTNOG I RADNOG PROSTORA
poslednji stihovi pesme za nas
San o jednoj ženi
Mjesecinom Obasjana
blob
Malo šta je još po starom !
Postmodern Nachrichten 2016
Moj put
Budan u snovima vs. sanjar na javi
Nikad ne reci dvaput
Kreativni iznered
Lupeži! Ostavite moje kunpire!
By MosHer
Sabur. Jer vrijedi.
........Moje liječenje ljekovitim travama i još.
Svedska Hanuma
Superpenzioner
F a n t a s t i č n a P o e z i j a
.. potraga za pravim ..
Balašević
Sic itur ad astra. :)
أمل -AMAL NEVER GIVE UP
objasni me meni.
više...

BROJAČ POSJETA
72536

Powered by Blogger.ba